Ova teza fokusirana je na slučaj Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, koji se nalazi u Bokokotorskom zalivu, zalivu u crnogorskom dijelu južnog Jadrana. Obuhvata unutrašnji dio Bokokotorskog zaliva koji prodire duboko u kopno i predstavlja pravo oličenje kontrasta i moći u prirodi. Zbog simbioze svoje očaravajuće prirode i kulture oblikovane kroz vjekove, ovo područje smatra se jednim od najvećih prirodnih fenomena jadranske obale i južne Evrope i upisano je na listu 28 najljepših zaliva na svijetu.
Zbog kompleksnih prirodnih i kulturnih vrijednosti i njihove integracije, ovo područje dobilo je titulu koja doprinosi njegovom daljem značaju na nivou institucionalnog i turističkog diskursa, kao i prestižu cjelokupnog crnogorskog kulturnog brenda u percepciji međunarodne zajednice. Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora uvršteno je 1979. godine na Listu svjetske baštine UNESCO-a, kada je katastrofalni zemljotres podigao svijest javnosti o njegovoj krhkosti i vrijednostima.
Prema Nominacionom dosijeu za Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora (3 BUR XI.19 – Odluka, 1979: 2), upisano dobro prostire se na 14.600 ha (12.000 hektara zemlje i 2.600 hektara morske površine). Obuhvata djelove Bokokotorskog zaliva gdje je najuži (340 metara) i najdublje se usijeca u kopno (33 km). Njegova dva povezana zaliva, Bokokotorski i Risanski zaliv, sastoje se od kristalno čistog mora okruženog planinama. Južne, jugozapadne i istočne granice područja su gornje padine Lovćena i Vrmca. Jugoistočne, sjeverne i sjeverozapadne granice odgovaraju granicama nacionalnih parkova Lovćen i Orjen. Kratko objašnjenje njegove specifične geološke strukture predstavlja uvod u objašnjenje njegove zuzetne univerzalne vrijednosti, s obzirom da je ovo područje predstavljeno kao jedna od rijetkih holokarstičnih zona u svijetu, sa karakterističnom karstnom morfologijom i hidrografijom. Specifična klima, flora, jedinstveni i rijetki primjerci morske faune, doprinose njegovoj izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti. Nominacioni dosije za Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.
Prepoznatljiv je po očaravajućoj sintezi pejzaža koji se sastoji od brda i planina koje se naglo uzdižu na skoro 1.500 metara i izuzetne arhitekture u svojim utvrđenim i otvorenim gradovima. Uz arhitektonske vrijednosti, kulturnu baštinu ovog kraja čini spomeničko bogatstvo koje se čuva u brojnim kulturnim ustanovama, crkvenim riznicama i privatnim zbirkama: 3.000 metalnih umjetnina, 8.115 tekstilnih primjeraka, 1.020 metara arhivske dokumentacije, 96.200 knjiga koje predstavljaju izuzetno naučno i istorijsko bogatstvo, kao i brojne slike i ikone.