Perast zauzima posebno mjesto u kontekstu istočnog Jadrana, gdje se njegova povijest i kultura isprepliću s bogatom pomorskom tradicijom ovog područja. Smješten u Bokokotorskom zaljevu, Perast je bio važan pomorski centar tijekom venecijanske vladavine, što je ostavilo snažan trag na arhitekturi i kulturi mjesta.
U kontekstu istočnog Jadrana, Perast je bio poznat po svojoj pomorskoj floti i vještim moreplovcima. Mještani su sudjelovali u trgovačkim i ratnim flotama, što je Perastu donijelo prosperitet i omogućilo razvoj raskošnih palača i crkava. Ova povezanost s morem i Venecijom reflektira se i danas kroz kulturne utjecaje i očuvanu arhitekturu.
Da bismo u potpunosti shvatili presudnu važnost očuvanja vrijednosti Perasta i njegovih susjednih parnjaka danas, moramo se upustiti u širi istorijski kontekst i razmotriti njegove implikacije na današnje postupanje. Razmišljajući o konceptu „uskih mora” Fernarda Braudela1 , iz njegovog djela Mediteran i mediteranski svijet u doba Filipa II, nalazimo da Jadransko more, kao centralna komponenta ovog međusobno povezanog sistema, veličanstveno oličava istorijski značaj ovog područja na Starom kontinentu. Kroz milenijume, služilo je kao kanal za zajedničku istoriju između suprotnih obala. Ovaj značaj posebno je uočljiv od vremena Rimske republike, nakon čega je uslijedila afirmacija važnosti Jadrana i od strane Mletačke republike, koja je čak skovala naziv „Golfo di Venezia”, ostavljajući trajni i sintetički trag na ukupni razvoj područja. Uprkos opadanju moći na Peloponezu usljed turskog napredovanja 1503. godine, ovaj period takođe je svjedočio ponovnoj konsolidaciji različitih duž obale istočnog Jadrana uz pomoć Mletačke republike, manjina koje su bile ujedinjene u svom cilju – da odbrane evropsko hrišćanstvo. Zapravo, nastaje kao država na „tački susreta između dva veoma različita f izička svijeta, evroazijskog šamanističkog zanosa i afričkih kultova posjedovanja2“ (koji se nazivaju Krst i Polumjesec), što je stvorilo plodno tlo za razvoj bogate kulturne pozadine, oblikujući identitet cijelog kontinenta. Djelujući kao kamen temeljac u ovom sveobuhvatnom procesu, Jadran je ugradio jedinstveni DNK u široku lepezu umjetničkog, sociološkog, ekonomskog i političkog nasljeđa. Posljedično, regioni Furlanija-Julijska krajina, Trentino-Južni Tirol, Koruška i Dalmacija dijele izuzetne sličnosti neophodne za gnoseološki nivo ovog istraživanja. Ovaj kontinuitet se naročito odražava kroz bogatu arhitektonsku i urbanističku praksu, koja služi kao objedinjujući kôd na cijeloj teritoriji koja se proteže od današnje Italije preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (Slika 5). U tom kontekstu, posebno je važno istaći tendenciju racionalizacije korišćenja teritorije, kako na kopnu tako i na moru, podjednako prisutnu u svim prethodno navedenim regionima. To je dovelo do uspostavljanja „Stato da Terra” i „Stato da Mar”, kao dvije osnovne komponente odbrambenog sistema Republike od različitih protivnika. Takav graditeljski poduhvat može se pratiti kroz mrežu komunikacione infrastrukture i utvrđene gradove koji su naglašavali ulogu arhitekture kao odraza moći na kopnu, kao i njihovu funkciju u premošćavanju zalivskih entiteta, uz prihvatanje pomorskog karaktera države na moru.
Ovaj proces je okarakterisan i uspostavljanjem sistema zasnovanog na poštovanju lokalnih posebnosti i privilegija („fondava sul rispetto delle particolarità e dei privilegi locali”) čineći da ukupno izgleda manje kao kolonizacija, a više kao voljno ujedinjenje u evrostrateškom otporu protiv neprijatelja koji dolazi sa sjevera i istoka. U takvim okolnostima, u svakoj sferi ljudskog djelovanja, region istočnog Jadrana zaista predstavlja jedinstveni supstrat autohtonih praksi međusobno povezanih zajedničkim interesima u stvaranju zajedničke ideje o neraskidivom teritorijalnom kontinuumu. Prepoznajući istorijsku vezu između dvije obale, akademik Đuzepe de Vergotini razborito tvrdi da je to u stvari „zajednički prostor... koji izgleda da ujedinjuje, a ne razdvaja svoje suprotne strane što od njega čini „jedinstvo zemalja i ljudi.